Sinoć Liku porobiše,
trudne konje dovedoše.
Svi konjići zob
zobaše,
i Koranu vodu piše;
Agin dorat ni gledati,
već on gleda pod
oblake!
Tuda idu tri djevojke:
„Ko ufati konja moga,
„Ko ufati konja moga,
to će biti ljuba
moja!“
Skočila je najstarija,
iznesla je vagon zobi;
neće konjić ni
gledati!
Skočila je ona
srednja,
iznesla je vedro vode,
neće konjić ni
gledati!
Skočila je ta
najmlađa,
kaže konju bijele
dojke;
Ona konja ulovila!
Na sastanku nas i ne bi mnogo. Pri čemu, sastav
pomalo neobičan.
Bešović je u Konjicu, ali su tu čuveni komandanti
iz Bugojna Faruk Aganović Jupi i Goran Čišić, te još dvojica komandira četa, uz
onog kojeg sam već imao priliku upoznati. Tu su i Ćuza i komandant ovdašnjeg
bataljona, i uz svakog i komandiri diverzanata, gdje domaće predstavlja Šeks,
naše Šefa. Zatim su tu i dvojica, predstavljeni kao glavni za logistiku,
odnosno vezu. Obojica su odavde, kao i sljedeći što je na sastanku
predstavljen. A što je ujedno i moj prvi susret s načelnikom artiljerije, za
kojeg sam dosad jedino čuo da je profesor matematike. U svemu je i najčudnije
što je Admir uz njega najavio i mene, i to kao - glavnog za artiljeriju, na ključnom
pravcu napada!? Ostalih četiri-pet su i najavljeni kao vodiči.
I dok se čudih kako sam najavljen, malo više
stidjeh čovjeka kojeg takva najava s pravom čini dobrano ljutim, uslijedi ono što
me još više iznenađuje.
Jupi i Goran su tu, pa opet Admir nije samo
domaćin sastanka. On ga i vodi, tačnije izlaže situaciju, a ja shvatam da on
ovdje nije samo inžinjerac, već jedan od glavnih operativaca!
Sljedeće iznenađenje je i najveće, situaciju
odnosno plan - izlaže na panou, preko našeg filma! Pri čemu mu se jedno mora
priznati, pripremio se besprijekorno.
Iako su se na filmu na pojedinim mjestima dali
jasno čuti tihi glasovi Sefira i Šeksa, sva ta mjesta on je vješto premotavao,
zastajući na odabranima, gdje je pričao uglavnom to što su i oni govorili.
Paralelno se služio i, također odlično pripremljenom kartom.
Svi prisutni su ostavljeni bez riječi,
uključujući i Jupija i Gorana. Poslije njegovog govora niko nije imao ništa ni
pitati ni dodati.
Osim što smo se Šefa i ja malo došaptavali, s obzirom
na činjenicu da smo sjedili na kraju, a dobrim dijelom već znali priču, njega
još bolje.
-
Slušaj,
slušaj... Ko da je on bio u izviđanju... Joj, ko ga ne zna... – Šefa je ovako
poveo naše kratko došaptavanje.
Na kraju, samo Jupi priđe iscrtanoj karti, činilo
se ne u cilju pitanja i komentara, već - tek da nešto kaže:
-
Gledajući ovaj
rejon predviđen za minobacač na pravcu Crnog vrha, mislim da je Ibragina koliba
idealno mjesto – u tom se času okrenu prema meni, pa načelniku artiljerije –
odmah sad vidi šta ti je sve potrebno, dogovorite se, koordinirajte...
Vrativši se na mjesto, odluči da još jednom sve
ponovi. Pri tome nije zaostajao za Admirom, kojeg je dopunio upravo pogodnostima
odabranog minobacačkog položaja. Zaključeno je tako što su sada precizirani i
gdje koji vodič ide.
Što je mene najviše zanimalo, istovremeno i više
nego radovalo, ispred minobacača ide Sefir.
Sudaraju nam se pogledi. Meni je bilo drago, dok je
njegov pogled zračio svačim više nego oduševljenjem. Gledao me je očima koje su
nešto govorile, što ja nisam razumijevao, i što mi je možebiti kasno sada provjeravati.
A imao sam i drugih briga. Dok i ostali obavljaju
neke kratke završne razgovore ja se probijam do načelinka artiljerije.
Njegov loš pogled sam shvatao, na svoj način, ali
mi je palo na um da zatražim nešto što bih ipak mogao dobiti a što bi mi
itekako korsitilo.
-
Samo mi, ako
možeš, nabavi jedan digitron s trigonometrijskim funkcijama! – rekoh i mirno i
prijateljski, ali i ozbiljno.
-
Evo ti moj! –
jedva suzdržano drhtavim glasom odgovori, sa željom da naš razgovor potraje što
kraće.
-
Ovo mi ne treba!
– skoro dreknuh, a pošto više slučajno pogledah u digitron koji je veličinom
ličio na traženo – nema trigonometrijske funkcije: sinus, kosinus...
-
Ja veći nemam! –
skoro zamuca.
-
Ne treba mi
veliki. Treba mi s trigonometrijskim funkcijama – sad se i čudih, s obzirom na
činjenicu da sam znao da ispred sebe imam profesora matematike.
-
Dobro, ako
mognem naći ću.
Klimnuh glavom, svjestan da je ovim naš razgovor
gotov, i da neće biti završen onim što sam tražio.
Klimnuh još jednom, sad kao želivši da kažem da
ću se snaći i bez toga. I da ja i nemam više nikakvih problema, pošto je rečeno
da uz minobacač idu trojica. Povešću Ahma i Gliba.
Izlazeći, ne promače mi još jedan upitni Sefirov
pogled. Još više sam bio ubijeđen kako je jedini razlog tome to što noćas u dva
krećemo zajedno!?
pogled na Cvrče
