7 Oct 2016

26 Dovoljno da se glavom zavrti


Bil se smio okladiti brico,
curu brijat al se ne nasmijat!

Brico brije, cura mu se smije,
tupa britva, pa mu lahko nije!
                           početak maja 1993. 
Mala moja, čupavije nogu,
ili šišaj, il ćeš platit globu.

Obri brico, samo nemoj dolje,
jer su dolje obrijale lole!





Dobavljanje ciagerta je obustavljeno, čeka se završetak tunela. A čeka se još nešto. Kraj rata!?
Cigareta ima još, štedićemo, razvlačiti. Tako da se u logoru sve manje o tome priča, glasno se mašta o kraju rata. Primirje je potpisano, Vens i Oven su nam državu podijelili na deset nekakvih regija, političari su prihvatili. Milošević je ubijedio Karadžića.
Televizora nemamo, koliko vijesti s radija razumijemo Foča će pripasti nama. I to, još i s Tuzlom povezana. Sasvim dovoljno da se glavom zavrti.

Polovina, ipak, klima glavom. Govore kako kantoni nisu konačni, a s obzirom da se ide na formulu 3+3+3+1 logično je da ima i nelogičnosti. Logičnim uzimaju i to što su za sporazum bili i Milošević, i Grci koji su organizatori. Dodajući kako su oni ti koji se pitaju, dok je Karadžićevo samo da sluša.
Pola je nas koje muči što je Karadžić pristao - ali se i izjasnio da njegov potpis treba i Paljanska skupština da potvrdi. To je mjesto gdje kreće naša rasprava.
Ja imam svoj stav, formiran na Trebovoj, kada sam razumio Majora dok je govorio da će Bosne biti koliko je puškom oslobodimo. Sada ju je manje nego što je se u sporazumu nalazi. Ne znam ima li Karadžić mogućnost da se Miloševiću suprotstavi, znam zašto ne prestajem vrtiti glavom.
I dok ta jedna polovina već pomalo slavi kraj rata, svi koristimo dok se još čeka zasjedanje na Palama. Opuštenije ja i na položaju, ovdje još više vremena da se družimo, raspravljamo.
Ti razgovori otkrivaju kako je među drugima i više onih koji samo žele kraj rata, nego što sasvim vjeruju u njega. Ali, bilo je i iskreno ubijeđenih. Jedan od takvih me je posebno iznenađivao.
Želio sam lično provjeriti da li je moguće da se Senad Leha Hajdarević svrstao među naivne.
-       Vala, vrijeme je da se nešto radi – pođoh izokola – ono neki dan mi skroz blesavo ispa, samo nekolko ljudi bezveze zijani glave. Ako mislimo Bosnu oslobađati, daj da to počinjemo polahko privoditi kraju.
-       Ti se zajebavaš?
-       Što bih!? Pa, nećemo samo ovdje čamiti, slušati radio. Zapravo je mene strah da se posve ne odviknemo, pa onda negdje glupo zaglavimo.
-       Nema više ratovanja, to izbij iz glave!
-       Ja, vidiš, više vjerujem nama nego primirjima!
-       Ni ja nisam nikad bio optimista, ali je sad Međunarodna zajednica čvrsto odlučila...
-       Kakva, bolan, Međunarodna zajednica!? Mah, ovi su to pred njima morali potpisati, a vidjećeš kada se ovamo vrate...
-       Ovamo je samo formalnost. Bilo je bitno slomiti Miloševića...
-       Ma i to je sve njihova igra. Toliko civila pobili, zla nanijeli, i da sad lahko podviju rep. Ovo oni pred svijetom glume mirovnjake. Ko oni su za mir, a onda će srediti tajno glasanje poslanika. Gdje će se ranije dogovoriti šta će ko napisati, možda i naštele da bude tijesan rezultat.
-       Ne mislim da će biti tajno glasanje.
-       Ne mora ni biti. Što nisu namjestili da ih poslanici čekaju? Sad će doć Milošević i reć ovima, ono što doista misli "Sporazum ne valja, ali mi smo morali potpisati", i znaš šta će reći vojnoj Komandi "Mi smo morali potpisati, ali vi ne morate!"
-       Znači, ti ne vjeruješ!?
-       Ja, jok!
-       ' se kladiš?
-       Hoću. Iako se ja u principu nikada ne kladim, vam kad sam sto-posto siguran. Nego, u šta bi se ti, kao eto kladio?
-       Ni ja se, inače, ne kladim, ali mi je omiljeno ono - ko dobije, od poraženog traži, na fer osnovi, da uradi što je već zamislio.
-       Ehm... To može biti bogzna šta, nego sam ja nešto skonto. Evo, ako to primirje zaživi, ja puštam kosu i neću je kratiti deset godina, ili dok se ponovo ne zarati!
-       A-a, nije ti neki fazon, ti si kosu i pred rat pušto. Nego, daj da te ja ošišam na ćelavo. A ja, znaš da nikad u životu nisam brkove nosio, ali od večeras ih puštam, i ne brijem ih dok primirje ne zaživi. Ono, sto-posto zaživi!
-       Davaj ruku! I, da znaš, ja te već počinjem zvati Brko. A ti mene, slobodno počni zvati - Čupo!
-       Ti, meščini navijaš da se rat nastavi!?
-       Dabogda me ti sutra na ćelavo šišo.


Vens-Ovenova mapa, BiH podijeljena na 10 kantona (3+3+3+1)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...