Početkom
decembra snjegovi su još intenzivnije padali, na Igmanu i Bjelašnici su se
počeli okupljati komandanti raznih jedinica, uvidjeli smo da se nešto sprema...
Jednu večer neko iz
komande na Igmanu pozvao je Ćatu, da hitno dođe na nekakav sastanak, s obzirom
da sam bio u njegovoj blizini i da sam veoma brzo zadobio njegovo povjerenje
pozavao me da idem sa njim. Kada smo došli gore u hotel “Borik” na Igmanu bila
je smještena komanda novoformirane “Operativne grupe Igman” na čije čelo je
postavljen pukovnik Vehbija Karić, a na moje zadovoljstvo tu sam vidio i Rađu
Dževada koji je također pridodat ovoj Operatvinoj grupi.
Na sastanku nam je
saopćeno da se ovih narednih dana spremaju velike aktivnosti jedinica sa
slobodne teritorije u pokušaju deblokade grada Sarajeva, biće često sastanaka,
izviđanja a komanda se boji da ne bude opstrukcija posebno od strane Juke
Prazine koji je izveo čitavu svoju jedinicu iz Sarajeva a da su mu četnici
dopremili njegov džip preko Lukavice na Igman govorilo je da treba biti i
oprezan.
A Juka je pokazivao želju da zagospodari Igmanom, jer tu je bila
kontrola puta ka Goraždu i svi konvoji koji su nosili hranu i oružje bili su od
neprocenjive vrijednosti.
Rečeno nam je da će nam
staviti na raspolaganje hotel “Smuk” na Bjelašnici u koji ćemo smjestiti ljude
i logistiku, a osnovni zadatakt će nam biti obezbjeđenje Komande na Igmanu. I
zaista, veoma brzo smo se prebacili skoro svi na Bjelašnicu, samo obezbeđenje
po dva čovjeka su ostavljeni u Hrasnici i Savnicima. Kako smo bili dobro
organizovana i obučena jedinica, kako po oružju tako i po uniformama, imali smo
jednoobrazne crne kombinezone dobre njemačke vojničke čizme, a uvijek na mojoj
glavi ili oko vrata bio je i turban koji mi je Maka poklonio, kovrdžava gusta
brada, opasač sa pištoljem i uvijek puška uz mene odavali su sliku borca kojeg
su se mnogi bojali.
Juka nas nije dirao i
uznemiravao iako je njegova jedinica bila smještena u hotelu “Maršal” nedaleko
od nas. Mi smo počeli sa intenzivnim vježbanjem i sa obezbeđenjem hotela
“Borik”. Za vojnike koji su obavljali namaz obezbijedili smo odmah prostoriju
za obavljanje namaza. A uz vježbanje veoma brzo smo usvojili i poklič tekbira.
Jedan bi zavikao TEKBIIIR a ostali svi u glas ALLAHU EKBER. To sam ponio sa
sobom iz Fatiha, i hvala Bogu, prihvaćeno je vrlo brzo i u Labudovima, iako je
bilo i ustaša tipa Stjepana koji su pokušavali ubaciti i pokoji ustaški poklič,
no to se i nije primalo tako kao Takbir. Dani su prolazili, naša obuka na
hladnom Igmanu je tekla iz dana u dan, svakim danom su trajale pripreme i
počeli su dolaziti vojni džipovi iz raznih krajeva a najviše iz Hercegovine,
tako su nam rekli da se sprema velika ofanziva.
Juka je iz dana u dan
postajao nervozniji i često na referisanjima u Komandi slao bi svoga zamjenika
Kruška, a on bi ostajao u svom čuvenom džipu Nisan marke.
Jednu večer, dok sam na
stepeništu hotela “Borik” razgovarao sa Rađom došao je Juka sa svojom svitom.
Zaustavio se pred hotelom, izašao je Kruško i pošao na sastanak, a Juka je bio
za volanom, na taj način je htio poniziti Komandu, jer nije htio “general”,
kako je sebe oslovljavao, primati zadatke od pukovnika JNA gospodina Karića. I
na naše iznenađenje, onako iz čista mira zaturirao je motor džipa i popeo se na
nekoliko stepenica tik uz nas!? Ostali smo zatečeni kako postupiti, ja sam
instiktivno krenuo rukom ka pištolju koji sam imao za pasom, Rađo me pogledom
zaustavio i kazao “Pusti budalu”. Momci koji su bili na obezbjeđenju su brzo
reagirali i odjednom desetak pušaka je bilo upereno u džip. Čekali su samo znak
ili Jukinu nepromišljenu reakciju i da opletu. Ja sam ih zaustavio, i svi skupa
smo čekali reakciju Juke, on je lagano spustio džip nazad na cestu pred hotelom
i motorolom pozvao Kruška koji je odmah izašao i bez riječi praćen puškama ušao
u džip. Juka je iznutra samo dodao “Još ćemo se mi vidjeti”.
Od te večeri puno
oprezniji smo bili ispred hotela “Maršal” i vikendice u kojoj je Juka bio
smješten, koju je zvao “Predsjedništvo”. A od Komande smo dobili pohvale jer
više Juka nije navraćao oko hotela “Borik”.
autor Harun Hodžić,
izvor
