24 - Za previše radoznale

Vrbas voda, nosila jablana,

na jablanu kuje kujundžija.

Kujundžija, tako ti zanata,

skuj ti meni od zlata junaka.

Nemoj plava, tako ti zanata,

već garava ko što sam i sama!

Biće i loših vijesti. Pomalo smo na njih počeli zaboravljati, a dobro je kad nas na to podsjete neke ne toliko loše. Jutros mi je javljeno kako moram prenijeti pekarima da se u toku dana vraćaju u Dragomiliće. Tamo je napravljena nova, bolja pekara. Odsad će se hljeb tamo peći. I mi ćemo ga otud dobijati.

Naredba je takva. A možda je i bolje tako. Mještani njima baš i nisu vjerovali, skoro da od njih skrivaše uvođenje trećeg obroka, pa je sad, posebno dobro što našem magacinu neće prijetiti opasnost pogleda njihovih očiju. Pored ostalog, brašno dobijamo iz Trnova a hljeb ćemo sad iz Dragomilića, nama je samo da šutimo, dobro se hranimo, i pomalo štedimo. Za slučaj, da neko otkrije.

Dok ovu vijest prenosih, jedna me druga reakcija zbuni. Ne znam zašto, ali Husove riječi doživjeh nekako bukvalno molećive.

-          Molim te, čuvaj mi Admina – uspio mi je prošaputati dok me je grlio kao, također svoga sina – on je gradsko dijete, neiskusan a željan avantura. Bojim se za njeg, zato te molim, nemojte srljati.

-          Ne brini. Ne vjerujem da bi mu igdje bilo sigurnije. Kako budem vodio računa o sebi, tako ću i o njemu – uzvratih, ne baš siguran kako sam izabrao i najpogodnije riječi da ga utješe ili ohrabre.

-          Znam. Vjeruj da mi je drago što je s tobom.

Klimnuo sam glavom, potapšah ga po ramenu i krenuh. Bilo mi je ići na položaj, kao i njemu pomoći ostalima u spremanju preseljenja pekare.

Do kuće nosih njegov molećivi pogled, a prije nego požurih za Omerom, Feridom i Titom, stigoh kratko popričati i s Adminom.

-          Idi, poselami se s babom.

-          Nije, zar, da će odmah?

-          Neće odmah, ali se neće ni baviti.

-          Svakako moram, moram donijeti svoje stvari, smjestiti se negdje ovdje, šta ću.

-          Razumije se, ti ovdje i pripadaš. Eto vas, smislite nešta. Ima mjesta i kod nas i kod Kuka, samo se treba malo preurediti. Imate vakta do podne, slobodno biraj, nećeš nikome na glavi spavati. Četvorica vas je, kako god vi stvari izokrenete ja ću se složiti. Sve vam je dopušteno da mičete, čak i moj krevetac, al probajte da onaj produžetak ostane. Naravno, sve sem šporeta i kupatila, njih i ne možete. A ostalo, ako treba dvadeset puta pomjerite tamo-amo... Haj!

-          Haj! Haj! Haj! Haj! – nekako uglas otpozdraviše pozdravom, koji bi također mogao postati ustaljen među nama.

Na položaju, pomalo i dosadno. Rovovi iskopani, elementi sračunati, na vidiku ništa novo. Četnici miruju, da ako ne slute kakvu buru.

O tome mi se nije razmišljalo, ako se šta i desi - nije već nekoliko dana. Sem toga, spremni smo. Jedino, taman se lijepo namjestismo. Neka se još i Admin s mirom smjesti, pa nek bude šta se sprema.

A znam da će u našu sobu, vidio sam to u njegovom pogledu, ako išta ima s babom zajedničko - on je. Ima i pravo, ako se za Tita našlo mjesta, za njega mora.

Drago mi je da niko ne pominje, siguran sam i da neće, da bismo se trebali proširiti i na pekarsku kuću. Ne trebamo o tome, bolje je da smo skupa. Nećemo o tome, ipak smo ovu kuću sredili. A sad je još i uljepšavamo.

Jedva sam i iščekao smjenu, vidjeti kako su se snašli. Nisam krio zadovoljstvo, ništa nije oduzeto od ljepote sobe. Kauč koji su ranije koristili Kuko i Enes, a koji je dobijanjem spužve postao im suvišan, bio je nešto kraći, sad neće biti potrebe da se i on razvlači, uglavnom se savršeno uklopio u ostala pomjeranja. Na njemu će spavati Tito, dok će sad sa Saljom spavati Admin. Tako su se dogovorili njih trojica, nama ostalima je najlakše bilo složiti se.

Samo još da legne i ona manja spužva...

Noćas! Koga god da odredim za Popoviće, to će mu biti dio obaveze.

Jedva iščekah smjenu, sad još teže čekam da se mrak spusti. Spopala me neka nervoza, glava zaboljela, rado bih je ubacio u kakvu stegu. A nisam se navikao ovakvog.

Uzimam olovku i papir, sjetih se kako sam već imao neke naume. Za početak napravih veliki natpis koji ćemo okačiti u verandi, pred ulazom u sobu. „Obavezno izuvanje“ će biti opomena za sve koji je se htjednu pridržavati. U slučaju da situacija drukčije bude tražila, prvi ćemo odstupiti, ali da držimo sve čisto bar to neko vrijeme, dokle to situacija bude odobravala.

Kao slaganje, i ostali se dadoše na posao. I veranda će biti uljepšana, da i sama namjernike okrene ka natpisu iznad. Od ulaza će ravno, i preko stepenika, voditi staza s kojom i tako nismo znali šta ćemo, ističući se prema ponjavama okolo, a koja neće ni biti teška za čišćenje, odnosno pranje. A uz same stepenike i polica za obuću, koju je Omer na brzinu vrlo pristojno sklepao.

Za to vrijeme ja sam bio posvećen izradi tog nekakvog kućnog reda, plana rada, odnosno mojih nastojanja da izađemo iz svih klišea.

Izmišljao sam svakojake stavke i bacao ih na papiriće, slagajući ih nekakvom hronologijom, dodajući ili oduzimajući od vremena, vodeći računa da obuhvatim sve i obično i neobično.

Malo sam za uzor uzeo raspored iz uočiratnog, esdeaovskog desnokrilnog, radikalnog i nacionalističkog lista „Vox“, u kojem je opisivan zamišljani logor na Tjentištu za sve „ćafire“, zarobljenike takonazvane BRA / bosanske republikanske armije.

Nakon cijelog sata uloženog truda, prilično zadovoljan urađenim, konačno sam mogao uvući papir u pisaću mašinu.

     RASPORED RADNOG VREMENA

  4,30 -   5,00 * potpaljivanje i loženje vatre

  5,00 -   5,10 * buđenje i ustajanje

  5,10 -   5,30 * lična higijena i sređivanje prostorija

  5,30 -   6,00 * jutarnja fiskultura

  6,00 - 12,00 * položaj –  I smjena

12,00 - 18,00 * položaj – II smjena

  8,00 -   9,00 * doručak

16,00 - 17,00 * večera

18,00 - 19,00 * vrijeme za večernju higijenu, i završetak             

           drugih nedovršenih poslova

19,00 - 19,30 * analiza danas urađenog

19,30 - 20,00 * usaglašavanje planova za sutra

20,00 - 20,01 * slobodno vrijeme

20,01 - 23,53 * druženje, uz ubaveznu opuštenost i prisustvo

                          svih

23,53 - 24,00 * cigareta prije spavanja

00,00 - 05,00 * noćni odmor

Napomena: kahva se pije kad je ima, i u vrijeme kad većini

                      ćefne

           

            Ono što nisam napisao, ali se svakako podrazumijeva je, da je i ovaj raspored, kao i onaj natpis, ponajviše za previše radoznale, ako takvi kojim slučajem navrate. A u biti ćemo naš rad svakodnevno prilagođavati trenutnoj situaciji, koja najčešće i ne priznaje nikakve rasporede.

Osim ovog, osmislio sam i još nekoliko, ipak ozbiljnijih rasporeda. Prvi i osnovni je raspored smjena, koji je već i bio spreman, s obzirom na našu raniju, dogovorenu podjelu u dvije grupe. Samo je sad evidentno da smo naizmjenično prva, odnosno druga smjena.

Jednako važan je bio i raspored noćne straže, koji sam, istina, malo iskomplicirao. Tako da na zidu stoji jedan, s tri smjene od po dva sata, za vrijeme od osamnaest sati do ponoći, zatim dvije smjene od po sat i po, od ponoći do tri, te na kraju posljednja, šesta, također dužine dva sata, od tri do pet. A u praksi ćemo primjenjivati drugi, svih šest smjena od po dva sata, kako bi u stvarnosti buđenje bilo u šest. Opet, i ovaj je raspored ovistan o situaciji.

Sem ovih, na zid sam nadžidžao još rasporeda, uglavnom odnosećih na radne zadatke. Po dvojica bi trebala svaki dan da imaju različita zaduženja, od donošenja hrane i vode, preko čišćenja prostorija, zatim pranja posuđa, do cijepanja i unošenja drva, te loženja vatre. Zamislio sam da svako od nas ima po jedno dnevno zaduženje, koja se rotiraju.

Također, tu je bio i raspored korištenja kupatila, tačnije đeriza, odnosno lonca za pranje veša, te štrika za njegovo sušenje.

Na prvom zajedničkom sastanku o analizi danas urađenog, prihvaćeni su svi moji prijedlozi, izuzev što je većinom podržan Saljin prijedlog da se radne aktivnosti drugačije isplaniraju. Tako ćemo, naizmjenično po dvojica, svaki četvrti dan voditi brigu o svemu, od donošenja hrane i vode do cijepanja drva. Meni je preostalo da napravim parove, a ni to nije bilo teško pošto je i po Saljinim zamislima sve trebalo biti povezano sa smjenama, odnosno noćnom stražom. Ona dvojica koje noć ranije nije kačila straža, dakako su najodmorniji za te kućne poslove.

Mada su očekivali, nisam odstupio od ranijeg uparivanja. Kuko i Enes, Salja i Admin su logički parovi druge grupe, dok ja ostajem u paru s Omerom a Tito s Feridom. Za zlobne misli, prilika da kažu kako sam sebi odabrao najboljeg radnika. Ako sam, komandir sam. Mogao sam sebe i skroz izostaviti!

Nisam! Ne bih bio bliže da stepen povjerenja dignem do nivoa kojem sve vrijeme težim.

Dakako se na sastanku našlo vremena i za druge teme, pa je Admina zanimalo šta je to njegov babo meni govorio a ja mu nisam prenio. Za odgovor ga nisam uskratio, zbog tog povjerenja, ali i iz razloga što je mene zanimao njegov stav.

Prethodno sam ponovio da će, ma koliko oni nejednako vjerovali u to, moj odnos prema svima biti približno isti, tačnije koliko se oni podjednako budu odnosili prema zadatcima. Pošao sam iz ravni, ali će vremenom taj odnos da stane na nivou svačijih zasluga. Ovako pojasnih i nešto prisnije ophođenje prema Titu, on je to već zaslužio!

Poslije mog monologa uzvratio je Admin. Mene je kao shvatio u potpunosti, ali ne i svog baba. Ozbiljno, samo naizgled ljutito, kaza kako lično ne traži nikakvu zaštitu, povlaštenja ili posebnu brigu, već samo isti tretman kakav budem imao i prema svima drugima. Obrazlagao je to primjerima koji ga pokazuju drukčijim od toga kakvim ga babo doživljava, i drugima predstavlja. Više puta je skrenuo pažnju da mu smeta što ga i mi tako posmatramo, kao babovu ili maminu mazu, a ne kao zrelog, punoljetnog borca i mladića. Na kraju je naglasio kako mu je drago što u narednom periodu iznad glave neće morati trpiti babovu sjenku.

Ovdje gorčinu nije krio, s namjerom da bude to što jeste a ne da nas gane, odnosno izazove kod nas malo i žaljenja. Naravno, za vrijeme koje je već prošlo.

A ono što je najbliže ispred nas je dobrovoljac za noćas. Radovalo me što se Salja jedini javi, u suprotnom bih prednost morao dati Kuku.

-          I jeste najbolje da Salja ide. Dobro se razumije u konje, od svih nas ponajbolje je uklopio s Himzom, ali i Dževadom, Žikom, ili ko već bude išo. Znam da će im biti drago kad njega vide da ide – nisam dugo čekao mogućnost da se Kuko predomisli,  te se potom i direktno obratih Salji –  mene samo još zanima jesi li dobro upamtio onu spužvu, što je taman za moj krevetac, što je noćas ne mogosmo potjerati?

-          Ih, ko da sad gledam kako je zagledaš!

-          A ja, kako njome pokrivaš meso!

                                                    Varoš, dio