Izvir voda izvirala,
ispod panja šimširova.
Mutnu pjenu isturala,
i u pjeni šaren
sanduk.
U sanduku lijepa Mara.
Lijepa Mara progovara:
„Ko otvori ovaj sanduk,
„Ko otvori ovaj sanduk,
njegova ću ljuba
biti!“
To začule Sarajlije,
sve sahate raskovaše,
zlatne ključe
sakovaše.
Šaren sanduk otvaraše,
otvaraše – ne mogoše.
Uzdahnuše, pa odoše!
Vraćati se nazad, neće nam uštediti vremena
koliko ćemo izgubiti čekajući razbijanje magle. Još ga možemo iskoristiti za
odmor i doručak, a kad se magla raziđe, možda s ivica stijena nešto osmotrimo.
Ko zna, možda smo nekoliko puta pogriješili, možda ni Tito nije u pravu da smo
još na Husadu. Možda smo nekako prošli Ruda planinu, možda su ovo stijene koje
nam trebaju...
Kako kod nas na čelu nije bilo dilema, to je i
odluka jednoglasna. Prvi put smo ovako složni, ma gdje da smo - najpametnije
nam je sačekati razilaženje magle.
Da smo bili u pravu, pokaza se odmah. Novi
odlazak kraju puta otkri da se magla već povukla par metara. Stijene se naziru,
možda nam uskoro otkriju nastavak ovog puta. Ne želimo vjerovati da je služio
samo za čobansko osmatranje, već da su se nekud ovuda koze zgonile ili
izgonile.
Do tada, možemo obići ostatak livade. U
produžetku se uz stijene proteže predaleko, a s desne strane, za svaki slučaj,
nećemo duboko ulaziti u pojas šume. Tek da pokušamo pronaći vode, rješavajući
problem kojeg se ponovo prisjećamo. Svi nemamo čuturice ili flaše, a i zadnji
put smo ih dopunjavali kišnicom na Zavidežu. Usput smo i bez šljiva ostali.
Nade da u blizini ima izvor ne traju dugo, ali
stiže vijest da je pronađeno nešto drugo. Jedna davno posječena bukva.
Iskradam se od Mufovih molećivih pogleda, i
stajem u red. Oduševljen sam viđenim. Panj je uži okolo nego što je rupa
široka. Poslije onakve kiše, najmanje čudi što je sva šupljina sada puna vode.
Mnogo se crni, zbog zemlje koja se godinama
taložila, ali ne mari. Neko se dobro dosjetio, upotrijebio je konzervu odbačenu
poslije doručka. A u njoj voda i ne izgleda toliko crna.
Bi mi glupo, ali mi
misli odlutaše Drini. I nju iz daljine kada gledaš zeleni se, kad joj zahvatiš
vode „normalna“ je, pitka. Tako je i sada, dok zahvaćaš konzervom iz panja lice
ti se samo mršti, dok konzervu ustima prinosiš lice se svome obliku vraća. Uz
sve, još jedno je olakšanje tu. Žedan si, ali ti nije teško misliti na druge.
Gutlja-dva su sasvim dovoljna!
U međuvremenu su se predviđanja u vezi ponašanja
psa potvrdila. Opet je dio društva. Za sada, ovdje nam nije neka opasnost. Još
jedan komadić mesa će ga održati mirnim duže vrijeme, za vodu se on već ranije
negdje snašao. Nije navaljivao na „našu“ bukvu. Ako je bio žedan, onda je
osjećao da smo mi žedniji, ili bar da nije dobro da istu vodu dijelimo.
Tjerali ga nismo, sam je odlazio i vraćao se.
Imamo u planu na polasku mu dati veći komad mesa.
***
Magla se razilazi, ali se samo stijene spuštaju.
Još nam je čekati, a meni teže izbjegavati Mufa. Moramo se nekako ukrasti od
Faruka. Za šta nam upravo služi šetnja do ivica stijena. Znali smo da ni Faruk
nije imun na nervozu.
Žurno Mufa uvlačim u šumu. Mada, početnu radost
mijenjam, čim vidjeh kako oko panja trenutno nema nikog. Čudno mi, ali sa
slutnjama ne žurim. Ne odustajem ni našavši konzervu tamo gdje je nismo
ostavljali. Bila je kao bačena, ali...
Saginjem se, uzimam je. Naginjem se, zavirujem u
panj. U tom času je i Mufo pristigao. Pogledi nam se stapaju u zajedničko
razočarenje.
U Mufa su i suze haman pošle. Panj je skoro
prazan. Zapravo, na samom se dnu jedva odslikava kako je tu do maloprije bilo
vode. Za napiti se nedovoljno, ali dovoljno za upotpunjenje ukupnog prizora.
Na
desetine crva, raznih oblika i veličina, želju za pijenjem vode pretvaraju u
mučenje. Moramo pogled trznuti nazad, da još i ne povratimo!
Muka mi je. I zbog crva, ali i osjećaja da sam
ovu vodu već dva puta pio. A najviše, što Mufu to ne omogućih ni jednom.
Njemu je još mučnije. On bi sve dao za samo par
kapi.
Ponovo ustajem, i naginjem se. Pokušavam da bar
toliko zahvatim, vraćajući sebi slike kad se voda u konzervi naglo bistrila.
Samo, tada crvi nisu odmah hrlili u konzervu. Nekoliko puta pokušavam, ali
uvijek s crvom vraćam i kapi.
Mufo prvi odustaje. Sjeda, obara pogled zemlji.
Ljut je na sve i svakoga, a opet bi da sudbinu shvati. Poslije svega, koliko
još, i šta sve, mora da trpi!?
pogled
na Husad
