Teško je ljubit tajno,
jer ne smije biti javno.
Jer ne smije niko znati,
samo, draga, ja i ti.
Oči tvoje crne boje
ranile su srce moje.
Ranile su srce moje
oči tvoje garave.
Ja ti ljubih usne bajne,
i to bjehu naše tajne.
Al' te tajne svako voli,
pa i, draga, ja i ti.
Ja sam prije večere odlučio još posjetiti Komandu
čete. Kako sam pretpostavljao, Ćasare nije bilo. Samo Eko.
Svejedno je razgovor
dao rezultate koje smo očekivali. Stalan boravak na Kikalu se i sam nametao,
već sutra večer ću moći Crnom odobriti odsustvo, ako to situacija ne bude
sprječavala, sve odabrane ću moći zadržati, kako je Ćasara već obećao, što će
važiti i kada se odlučim za vezistu i trećeg poslužioca.
S druge strane, ja sam
pristao na Ekov prijedlog da neko vrijeme našu stanicu ustupim, odnosno da je
stavimo u manevarsku ulogu. Kad se Ćasara vrati, tako sam razumio, imaju nešto
u planu. Neku diverziju, dubinsko izviđanje ili nešto slično, uglavnom će im
trebati stanica. Ako nama ne bude neophodna, pošto je jedna svakako uvijek na
Sniježnici. A dobar trkač, kakvih ima među vezistima, za kratko vrijeme može
strčati do Kikala.
Vjerovao sam kako se ostali neće buniti, ali se
nisam odmah vratio. Svratio sam do Fuda Madeška. Naš razgovor nije potrajao,
imaću cijelu noć da razmišljam koga ću drugog ponuditi, a njemu nisam zamjerio.
Nije krio da mu je drago što sam ga se sjetio, ali se opravdao da nema snage
odvojiti se od ljudi s kojima se tako navikao. Uvjeravao me kako mi neće biti
teško da taj problem riješim, tu je puno ljudi koji će nam se rado priključiti,
ali da je siguran kako ih u njegovoj grupi ne trebam tražiti.
A prije nego ću ući u našu kolibu da saopštim
novosti, shvatiću kako i mi imamo goste. Smijeh koji je dolazio iz njene
unutrašnjosti je to pokazivao.
Momak kojem sam pružio zadovoljstvo rada sa
stanicom, a koji je kolibu bio napustio kad i ja, ponovo je bio unutra. S
jednim nešto starijim čovjekom, od kojeg se skoro i ne odvaja, što sam primijetio
dok smo danas radili, koji mu može, ali i ne mora, biti čak i otac.
Osim njih
sam u kolibi zatekao još jednog mladića, kojem se imena ne mogoh odmah sjetiti.
Da sam ga već više puta viđao, tu dileme nisam imao. Što je potvrđeno kada smo
se rukovali, nije mi se predstavio. Valjda ću se sjetiti...
Dovoljno je bilo nekoliko minuta. Čim ga je neko
prvi put imenom oslovio. Bio je to Omer Bostandžić. Meni najpoznatiji iz
vremena kad je bio badžo mome amidži. Očito je vijest o tome ko je sve ovdje
došao brzo obišla i okolne položaje. Poznavao nas je redom, Salko je čak iz istog
sela, pa nije želio propustiti priliku da nas vidi. Inače je pripadao onima
koji većinu dana i noći provode na nekom od položaja, i samo rijetko dolaze
ovdje se malo odmoriti. On je danas imao jak razlog, ne samo želju da se vidi s
nama. A da bih ja to shvatio bilo je potrebno da ona dvojica odu.
Dok je Mufo njih ispraćao, Omer je požurio da mi
se obrati.
-
Imam te nešto
zamoliti – u njegovom je glasu bilo osjećaja kao da se i bolje poznajemo, ali i
da je ovo nekima već stigao došapnuti – da te pitam bi li mogao večeras Salka
pustiti sa mnom. Treba mi da nešto dobavimo iz sela. U pitanju su neke lične
stvari, ali, nemam šta da krijem, i dva kanistera s rakijom. On zna gdje je
čamac, a sam ne bih ni bio kadar sve dobaviti. Uglavnom ga neće biti sutra
cijeli dan. Da ne objašnjavam, samo se tokom noći možemo vratiti. Tvoje je samo
da ga sutra nekako sakriješ, mada ne vjerujem da će iko i pitati. On i nije
puno ovdje bivao, mi smo uglavnom noćivali na položaju, a posebno što je
zadnjih nekoliko dana bio tamo. Ako neko i upita, ti samo reci da je otišo kod
rođaka, kod mene. Nikom Drinu ne spominji. Naravno da neće biti nako. Dva su
velika kanistera u pitanju. Jedan meni i mojima, drugi vama ovdje. Ja mislim da
ne može poštenije.
Dopala mi se njegova direktnost i iskrenost. Još
više poštenje o kojem je govorio. Tačnije, kanister koji će stići u našu kolibu
kao rezultat moje dobre volje. Jeste da mi je do mozga dolazio i signal kako se
može dogoditi da ovaj njihov plan ne uspije. Možda do sela i ne dođu živi, možda
samo ne uspjednu pronaći pomenutu rakiju, a možda je ona samo izmišljena kako
bih se ja lakše odobrovoljio. To zadnje sam najlakše isključio, već sam
nekoliko puta obećao sebi da ću ovdje izbjegavati svaku vrstu sumnje, koliko
god budem mogao. S druge strane mi se čini preglupim izlaganje takvom riziku,
bez pravih razloga.
Odbijao sam i signale koji su upozoravali na
moguću negativnu reakciju Ćasare ili bilo koga drugog. Od svega su jači
kanisteri!
Vremena za razmišljanje nemam puno. Koliko im se
žuri poći shvatio sam na osnovu Omerove nestrpljivosti, iskrenosti i
direktnosti. Ipak sam dva puta pogled prostro duž cijele kolibe. Činilo mi se
kako sam naišao na odobravanja. Izuzmem li Crnog, na čijem se licu dala
pročitati trunka neslaganja. Ne u pitanju njihovog puštanja, već što jednako
raspoloženje nisam pokazivao i par sati ranije.
Niti sam želio porediti, niti trčati da Crnom hvatam
muštuluk o dijelu razgovora s Ekom koji će njega najviše zanimati. S jedne bi
strane moglo izgledati da se i trenutno kolebam, a s druge ne bi išlo u prilog
mojim nastojanjima da se Crni čim prije osjeća punim članom našeg društva.
Uostalom, iskreno, on je saglasnost dobio od Eka a ne od mene.
Na kraju, primijetio sam kod svih pripravnost na
samo jedan moj mogući odgovor. Slutio sam uzrok, biće da je neko šaptanjem
dotjerao Omerovu priču.
Ta njihova se procjena sad predstavljala kao
jedini problem. A ja ga nisam htio praviti većim.
-
Ako je Salko
raspoložen, ja ne vidim način da ga spriječim – u trenutku se sjetih kako ću pokušati spojiti sva svoja prethodna razmišljanja – možda ja na
njegovom mjestu ne bih ni pitao, samo pošao i rekao „ja odoh“. Ja sam takav,
bio i sad sam. Koliko sam samo puta rahmetli Husu tako stavio pred svršen čin.
Kad god bi mi nešto ispalo, a jedini mi problem bio taj što bih u to vrijeme
trebao biti na poslu, ja sam to tako rješavao. Ako su posljedice manje od onog
što mi je to značilo. Nekad sam ostajao bez pola dnevnice, nekad i bez cijele,
nekad sam morao odraditi, a nekad je znalo biti kao da nisam ni išao. Svejedno,
ja sam uvijek bio zadovoljan.
-
Nemoj, ako se
plašiš za sebe – na Salka početak moje priče nije djelovao kako sam ja želio –
nemoj da ispadne kako sam te ja nešto zajebo. Bilo je i dosad sličnih
situacija, znamo mi da niko nikog ne može negdje pustati a da se ne osjeća
odgovornim. Ako se nešta desi, svak bi i sebi prebacivo... Ali ako će se nešta
desiti, to se ne može spriječiti, samo odgoditi za neki drugi put. Meni je
krivo što je ovo došlo ovako brzo, što se još nisi sasvim uklopio ovdje. Kažem,
ako ćeš se sutra vazdan tresti i sikirati zbog ovog...
-
Hajde, hajde –
morao sam ga prekinuti – već kasnimo na večeru. Dok jedem ne volim da me iko
prekida. Ako prije završite, ne morate ni alajhimanet reći. Ja ću još samo
jedno kazati: svoje tintare ne morate donijeti, ali te kanistere morate!
-
Ne bi mi čekali
večeru – Omer je već bio na nogama – ne znamo kako će vrijeme biti, kad će biti
najbolje da preveslamo Drinu. Zato je bolje da što prije pođemo. Imam ja u
rancu hrane za obojicu. A mi smo se dogovorili, nikom ni riječi. I nemoj se
puno sikirati, mi smo stari vukovi, nije nam prvi put. Ako ko upita za Salka,
kod mene je, kao što sam i ja kod njega!
Mufo se upravo vratio i čuo zadnje Omerove
riječi. Pokušavao je nešto shvatiti, ali će prije biti kako mu je proradilo „sedmo
čulo“. On je prethodno očito bio izvan Omerovog šaputanja, ali je osjećao kako
mu se želje poklapaju s onim što se sada dešavalo. Samo zbog toga se uopšte
nije miješao. Pridružio se ostalima koji su pola minute samo gledali u mene,
kao da bih ja trebao još nešto reći.
-
Je li ja to
vidim da vi još sjedite tu!? Vjerovali ili ne, nešto sam ogladnio – prekinuo
sam njihovo čekanje, makar da se još jednom nasmijemo.
Poslije ovih riječi, njih dvojica su već kretali
prema vratima. Džemo i Zaim su pošli za njima da ih direktno isprate.
I nas
trojica napuštamo kolibu, ali se okrećemo drugoj strani mraka. Koristim vrijeme
do kuhinje da u najkraćem Crnog upoznam kako se već može prisjećati šta bi nam
sve sutra večer mogao dobaviti iz sela.
nastajanje Drine (sastavci
Pive i Tare)
