Orlovik se nad Žepče nadnio,
pa mi dragoj sunce zaklonio.
Ne vidi se kula ni kapija,
a kamoli od drage avlija.
"Orloviku, ti stara planino,
vidje l' dragu gdje li se sklonila?"
Orlovik mu tiho progovara:
"Mlado momče, tebe draga vara!
Ode draga da obere trešnje,
vratiće se u akšame teške!"
Na bukvi nismo ništa našli što bi sasvim
potvrdilo to što smo čuli. Jasno da su, radi ukopa, sastrugali sve što se
moglo. Bilo je ostalo krvi, do prve kiše. A tako ga je raznijela, da nije bilo
komada koji bi imalo udubio drvo.
Vidjela se tamnija fleka, a i ona će vremenom
izblijediti. Još je dovoljno uočljiva da onom ko je gledao vrati sve slike, da
podsjeti onog ko zna, a nas koji prvi put gledamo - da makar pokušamo
zamisliti. A neko ko bi slučajno ovdje došao i iz bilo kog razloga se zagledao,
jedino bi mogao pomisliti kako se radi samo o rijetkoj biljnoj bolesti, s obzirom
i na nekoliko sličnih manjih fleka na okolnome granju.
Ja ću priču kompletirati kad saznam ime tog
momka. Vjerovatno ću moći i zabilježiti da niko drugi nije ni ranjen, sigurno
bi Šefedin to pomenuo.
-
Eh, sad ću vam
objasniti tajnu o Grepku – u povratku je Šefedin izabrao lakšu temu, a već
prvim riječima nagovijestio da bi mogla biti jednako zanimljiva – Grebak je
šuma, prijevoj iznad sela Podgrebak. To je pravi Grebak, koji je ucrtan na
karti. Međutim, narod je ovo zvao Grepkom. Cijelo ovo područje! Međutim, ono
gdje je logor, to je, zapravo, Okrugla. Po vojnim kartama. Kontate?
-
Šta znam – čekao
sam malo na Aliju, ali je on bio još zbunjeniji – meni to nije čudno, beli je
neko odavde prije zaviriv'o u karte.
-
Ja sam mislio da
ćeš odmah skontati. To se zove taktika! Koja se ne uči u vojnim školama. Koja
nije poznata, zabilježena igdje u svijetu. Zapravo, to vam je dokaz da Bog
postoji! Kad su naši iz Foče izašli, kad su već malo priupitali i ove što se
bolje razumiju u vojnu strategiju, brzo su skontali kako ni Ustikolinu ni
Jabuku ne mogu efikasno braniti. Zato su tražili bolje mjesto, a ovo je
najbolje! S njima je bio i Tucaković. I, čim su stigli...
-
Šemso!?
-
Koji drugi!
Šemso Tucaković je, znate, cijelo vrijeme u Foči bio uz naše... I, čim su
stigli, bezbeli su locirali gdje su. Sad, u Sarajevo su požurili da jave kako
smo na Grepku, oni koji su održavali vezu. Bivši oficiri su odmah primijetili
da je greška, da je logor na Okrugloj. Ali, tad je Šemsu sinula ideja: ako je
već javljeno, što to i ne iskoristiti!? Ubijedio je Komandu da šuti, a on je
požurio da i na radiju objavi kako smo na Grepku. I u svakom to javljanju
ponovo napominje. Kontaš li sad?
-
Dijelom. Razumijem
da su četnici skontali da smo na Grepku, ali imaju i oni oficira, više nego mi.
Misliš da nisu skontali, kako bi inače napadali!?
-
Jesu napadali,
ali samo linije. A one i jesu, jedne, odmah iznad Grepka. To, pješadijom. Tako
nam ni perke ne mogu odbiti. Ali, skontaj šta je s njihovom artiljerijom i
avijacijom. Izuzmi ovu maljutku, koja je garant zalutala, izgubili je iz vida,
nikakva druga granata ni raketa nije pala sasvim blizu logora. Zato su Grebak
prerovili. Ovdje je jedino bitno, kad se začuju avioni, da se svi što prije
sklonimo u šumu, zato su i bajte razbacane, skrivene. Rijetko danju i hodamo.
Ono, jesu neki dan javili da će im zabraniti upotrebu aviona, ali... Palo je
nešto minobacačkih, po linijama, al' to je normalno. Zamislite, koliko su samo
svega sručili tamo gdje misle da smo. Onda, kad su civili bili ovuda, zamislite
da je samo jedna haubička zveknula među. To bi bio masakr!
-
A, šta ono reče
za avione?
-
Nešto su javili,
k'o da su Ujedinjene nacije donijele neku odluku o zabrani avijacije.
-
Kad bi to bilo,
mi sigurno dobijamo rat! Mene je jedino avijacije i bilo strah. Da znaš, za
muštuluka si. Prvi put kad se nađemo kod našega Like, imaš pivo. Gajbu! Samo,
ja u to ne vjerujem. Kako će im neko zabraniti!?
-
Intervencijom.
Zaprijetili su.
-
Ih, prijete oni
kako je počelo. Sjećam se, slušali smo jednom, kad je Buš prič'o. Kažu, nikad
nije bio ljući. Ko da sad slušam Azema Barlova kako govori „Već zamišljam Buša,
još samo da mu i ja zviznem dva vaspitna, s obje strane po jedan, napali bi ih
prije zore!“. Tad smo mislili da će se Svijet dići. Jest vraga, kako naljutio
- tako odljutio.
-
Ne znam. Evo ih
par dana nema. Vidjećemo.
-
Daj Bože, daj...
put od Grepka ka Goraždu
